Ti živiš u mojoj glavi
i ja to znam
pamtim čak i trenutak
kad si prestala biti ženom
i postala mi sudbinom
nehajno, prošla si kroz moje jutro
lepršava, krhka, divlja i sretna,
s osmjehom zaraznim ko kuga
prošla si,
kao što vjetrovi dolaze
i prolaze,
pa opet se vraćaju
neznajući
ni kako se zovu
ni zašto se viju
ni kamo idu
a ja sam stajao
kao što i sada stojim
nijemo
i ukipljeno
gledajući te kako rasteš
i kako si sve veća:
veća od ulice kojom si hodala
veća od luke koja te zagrlila
veća od mora koje je šumom
vraćalo jeku tvoga božanstvenog glasa
veća od neba koje se čitavo klanjalo
i tebi
i tvojoj sjeni
- veća od svega
što je ikada bilo
i što će ikada biti
ti živiš u mojoj glavi
i ja to znam
pojaviš se kao sjena
lepršava, krhka, divlja i sretna,
kao što nikada nije, niti će ikada biti
ijedna druga žena
i rasteš
sve dok ne narasteš veća od svega
što je živo u mojoj glavi
i kad si tiha poput ljetnog maestrala
i kad si divlja, i hladna kao bura
i kad si luda, i toplija od juga
- uvijek je to ista ruža
ona, što prolazi kroz neko moje
davno odlepršalo jutro
s osmjehom zaraznim ko kuga
divlja i sretna, što ruke pruža
od ničeg da stvori neki oblik
od besmisla da načini neki smisao
a ja stojim - stojim isto onako
kao što sam stajao ukipljeno
onog davnog odlepršalog jutra
- jutra svečanijeg od svakog jutra! -
stojim i danas, kao što ću stajati
i kad prođe trista milijuna godina
ti živiš u mojoj glavi
i ja to znam
kao što znam
- ako me ikada itko bude tražio? -
pronaći će me jednoga jutra
u tisuću zrnaca okamenjene svijetlosti
u sjeni tvoje sjene, u užarenom pepelu
poput kakvog razmrvljenog
drevnog morskog boga,
poput pijeska
bit će me posvuda,
gdje onog jutra
gazila je tvoja noga
Vinko Kalinić
Комментариев пока нет.
Будь первым - напиши свой комментарий.