Sedim i razmisljam, prosto se ne mogu setiti kada mi je srce za nekim lupalo. Jako, brzo, sa uzbudjenjem. Ne secam se ni kada mi je telo za nekim treperilo. Ne secam se lepih dana, trenutaka, nicega se lepog ne secam. Kao da je moje telo zaposeo neki vrag. Vrag pun gorcine i zlobe, kao da to vise nisam ja. On mi ne dozvoljava da volim niti da budem voljena. Svaku mogucu ljubav mi unapred ubije, unisti sve i pre nego bilo sta uradim, zapocnem. I kada god pomislim : "To je to,prestalo je opet cu biti ona ista,puna ljubavi,…
Koliko samo laznjaka na jednom mestu, koliko muskih toliko i zenskih, a svi satro pricaju o nekim iskrenim stvarima i postenju, ljudi okanimo se toga! Dosao si na ovaj sajt radi zezanja, upoznavanja, trazenja srodne duse ili cega vec, ali kako mozes sa nekim da ostvaris iskren i ispravan kontakt kad je pocevsi od tvog imena, godina, pa sve na dalje lazno, sta pokusavate postici sa tim? A onda se javite u fazonu lepa si, slatka si ovo ono, vodio bih te tamo,vamo, kupovao kule i gradove, hajde da se nadjemo i tako te fore, e sad ako mi devojke…
A nekada sam mislila da mu je stalo,da ima nade za nas. Drhtala i strepela na svaki njegov poziv , svaku poruku. Koliko god ona lepa ili bolna bila. I tako cekajuci ga izgubila sam dragoceno vreme i nikoga i nista sem njega nisam primecivala i nije mi bilo bitno. Izgubila sam veru u ljubav,poverenje u muski rod,a za sve to on je kriv. Naveo me na to da mislim da su svi muskarci isti. I dalje se od njega nisam oporavila u potpunosti iako svaki put pored njega prodjem uzdignute glave, ne osvrcuci se oko sebe, ne bacivsi pogled…
“Znaš, druže, ona je bila posebna. Bila mi je prijatelj pre svega. Volela me je godinama, iako ja nisam želeo nju. Trpela me je, bila je tu za mene uvek, praštala mi je sve što sam radio, a veruj mi, sad tek shvatam koliko sam je povredio. Bio sam đubre, nisam umeo da je cenim. Gledao sam kurve, a ona je ćutala. Tresao sam se na nju kad mi nije dan, a ona je ćutala. Kad je bilo najteže, bila je tu za mene, a njoj je svaki tren sa mnom bio najteži. Mogla je da bude srećna, o itekako.…
Оn: Znas, stalo mi je.
Оna: Do cega?
Оn: Теbe.
Оna: Uvek si bio dobar sa salama.
Оn: Оzbiljan sam.
Htela bih nesto reci,ali nemam dovoljno reci. Osecam nesto u sebi,nesto neobjasnjivo,kao neku prazninu,ali za cime kada svega ima dovoljno !? Osecam neku nelagodu u sebi,ne mogu spavati,razmisljam, a ni sama ne znam o cemu? Zamisljena bih satima lezala,bez da izustim i jednu jedinu rec. Mozda mi ipak fali nesto-neko!? Pa ni sama nisam toga svesna ili ne zelim priznati i dozvoliti sebi da mi neki fali. Mozda ipak potiskujem svoja osecanja i imam strah da jos jednom ne budem povredjena,pa ne zelim da priznam sebi da se polako zaljubljujem, onako filmski nestvarno,a ipak sasvim normalno,pomalo decje,naisvno a opet sasim…
И шта на крају остаје? Остаје само сећање на места која су некада били део тренутка, део среће и радости, део снова, део стварности. Али то место никада неће бити испуњено оном љубављу као некад, јер само једном можеш имати тај осећај који остаје у срцу и који остаје као део прошлости, који се никада више неће поновити !
Da li ste nekada poznavali nekoga svega nekoliko sati,a imali osecaj kao da ga poznajete citav zivot !? Slusali taj blagi glas i on vam govorio sve ono o cemu mastate,ono sto potajno zelite i o cemu sanjate...Kao da uz pomoc magije cita vase misli,totalno srodna dusa... I sve je lepo do jednog trenutka kada sve nestane istom brzinom kojom je i nastalo. Onda,ma koliko zeleli da ne mislite o tome sve vas bas na to seti,a i sami znate da ne moze biti isto. I sve sto tada zelite je da se ponovi jos koji put,da opet imate leptirice…